Virdžinija, ponekad
U džepove kamen stavlja
Ispod vode nema nemira
Halabuka svemira ostaje
Tek udaljena, svetla mrlja.
Svetionik, svežanj cveća
Lica zamišljena, treptaj sveća
Zar bitni su, gde mastilo nema vlast?
Postoji samo oblutka jasnoća
Korak i drhtaj, možda ne samoća
Virdžinija, ponekad srećna
Pod talasima mirno sanja.
No comments:
Post a Comment